Klimatske promene se sve više posmatraju kao “multiplikator pretnji” i već sada imaju direktan uticaj na mir i bezbednost u svetu.
Klimatske promene pojačavaju ionako veliki pritisak na ekosisteme i zajednice koje su već ugrožene prekomernim iskorišćavanjem resursa, nestašicom pijaće vode, neravnomernom raspodelom hrane, smanjenjem biodiverziteta, i zagađanjem.
Osim klimatskih promena svet oko nas oblikuju i sledeći geopolitički, ekonomski, društveni i tehnološki megatrendovi:
Covid19
Kako će naš svet izgledati u budućnosti, zavisi od odluka koje donesemo u ovom kratkom vremenskom roku do kraja pandemije. Naš odgovora na krizu izazvanu virusom Covid19 treba da doprinese izgradnji boljeg sveta za sve. Nikada nismo doživeli ovakve okolnosti. Ne postoje smernice ili uputstva o tome kako postupati. Moramo sami da pronađemo pravo rešenje.
Koronavirus pokazuje nama (ljudima) šta je zaista važno. Većina vlada i lokalnih zajednica odlučila je da zaštiti živote naređujući zaključavanje i zatvarajući nacionalne granice. Sve to nauštrb ekonomije i kapitala. U prvim mesecima krize, čitava ekonomija je obavljala samo aktivnosti koje su od najveće važnosti za zaštitu života. Te aktivnosti uključuju pružanje zdravstvene zaštite i medicinskog materijala, snabdevanje energijom, hranom, vodom, bezbednosnim uslugama i mobilnošću u vrlo ograničenom obimu. Aktivnosti koje nisu ključne za podržavanje života, poput rekreacije, putovanja i umetnosti, su na čekanju.
To može biti pristup koji će se primenjivati u slučajevima buduće egzistencijalne krize, npr. verovatni klimatski poremećaj. Razlika između klimatskih poremećaja i koronavirusa je u tome što će prvi biti destruktivniji, duži i smrtonosniji – u osnovi veća egzistencijalna pretnja za ljudsku vrstu.
Korisni linkovi:
Kako bi se globalno zagrevanje zaustavilo na +2C države su se tokom klimatskog samita u Parizu (2015) dogovorile da se emisija gasova sa efektom staklene bašte smanji na nulu ili da bude čak i negativna u drugoj polovini ovog veka. Prema Pariskom sporazumu koji su potpisale i ratifikovale skoro sve države sveta (SAD se vraća u Sporazum nakon predsedničkih izbora 2020. godine) imamo još oko 30 godina da izgradimo nisko-ugljenični svet i da tokom tog procesa naučimo da živimo bez fosilnih goriva.
Tehnologija je dovoljno uznapredovala da ova tranzicija može da počne odmah, tj. mogla je da počne davno.
Politička volja nije postojala. Vlade i građani imaju svoje viđenje budućnosti koja se zasniva na konstantnom rastu. Takav scenario nije moguć na duže staze, ne samo zbog klimatskih promena već i zbog toga što živimo na planeti koja ima ograničene resurse.
Kako države nisu izašle sa dovoljno ambicioznim planovima, godine nakon Pariza su obeležene porastom emisije, umesto smanjenjem, što je dovelo do frustracija u okviru civilnog sektora i među mladima (npr. pokret Fridays for Future). Dodatno na to, SAD su najvljivale izlazak iz Sporazuma.
Došlo je do dilema, da li se svet kreće u pogrešnom smeru?
A, onda je došla pandemija. Najveća u poslednjih 100 godina. Svet je stao i započela je globalna diskusija o tome kako svet treba da izgleda nakon pandemije.
Skovan je plan da se “izgradimo bolji svet”.
Evropski zeleni dogovor (European Green Deal) najavljen 2019. godine je usvojen tokom pandemije. Evropa ima želju da bude prvi klimatski neutralan kontinet. Plan je da se to desi do 2050. godine.
Nakon Evrope, i Kina je najavila tranziciju na klimatski neutralnu ekonomiju. Kineski rok je malo pomeren – 2060. godina, ali to ne menja mnogo.
Ostale su još jedino Sjedinjene Američke Države. Novoizabrani predsednik je najavio vraćanje SAD u Pariski sporazum. Može se očekivati da će u sklopu Novog zelenog dogovora (New Green Deal), Amerika objaviti cilj sličan evropskom i kineskom.
Dakle, tri najveće svetske ekonomije i tri najveća emitera CO2 su rešili da izgrade bolji – klimatski neutralni svet.
Ova tranzicija će zahtevati vreme i veliki broj posvećenih i stručnih ljudi da je sprovede. Ovo je idealna prilika za mlade koji su pred izborom karijere. Imate priliku da izaberete posao u sektoru koji će obeležiti ostatak ovog veka. Imaćete celodnevni posao, koji će biti dobor plaćen i koji će spašavati civilizaciju.
Pozivamo vas da se ukrcate na najzanimljivije putovanje u ljudskoj istoriji!
Gradovi su mesta gde se proizvodi najveći deo svetskog bruto proizvoda. Takođe, zbog veće gustine stanovništva gradovi su mesta manje potrošnje resursa u relativnim jedinicma.
Prvi put u istoriji čovečanstva više ljudi živi u gradovima nego na selu. U narednih nekoliko decenija broj stanovnika na planeti će se povećati za tri milijarde i svi ti novi stanovnici će živeti u gradovima. Ovo znači da najveći broj milionskih gradova još uvek nije ni izgrađen.
Urbanizacija predstavlja veliku priliku za smanjenje emisije gasova sa efektom staklene bašte i potrošnje resursa. Očekuje se da će tokom narednih nekoliko decenija državne i lokalne vlasti investirati hiljade milijardi dolara u infrastrukturu.
Ekonomije u nastajanju su dovele do tektonskih promena kada je u pitanju raspodela političke i ekonomske moći u svetu. Najbrži ekonomski rast na svetu doveo je Kinu na prvo mesto kada je u pitanju GDP po paritetu kupovne moći. Ostale ekonomije u nastajanju čija snaga leži u brojnosti stanvništva (Indija) ili bogatstvu resursa (Brazil i Afrika) se priključuju i možda zauvek menjaju ekonomski pejzaž na koji smo navikli i u kome su dominirale sile Starog i Novog Sveta (Evropa i Amerika).
Osim promene na globalnom planu, ovaj trend utiče i na promene na unutrašnjim tržištima ekonomija u razvoju. Brzorastuća i brojna (npr. Kina, Indija) nova srednja klasa ima svoja očekivanja i potrebe na koje treba adekvatno odgovoriti. Kako bi se ovaj trend uskladio sa održivim razvojem, ekonomije u nastajanju će morati da se razvijaju na drugačiji način od zapadnih država čije je blagostanje nastalo na eksploataciji i potrošnji fosilnih goriva.
Broj stanovnika do 2030. godine će se povećati za još jednu milijardu (97% od toga u zemljama u razvoju i ekonomijama u nastajanju). Prema projekcijama UN-a do 2050. godine na planeti će živeti ukupno 9,7 milijardi stanovnika.
Jednako važan trend jeste da u svim delovima sveta ljudi duže žive i imaju manje dece.
Neki regioni poput Afrike i Latinske Amerike će imati porast stanovnika. Sa druge strane Evropa će imati manje stanovnika.
Podrška ostareloj populaciji će biti važan deo ekonomije i zahtevaće veći broj radnika i moguće veći broj imigranata.
Osnaživanje mladih i žena će biti ključno za uspeh.
Veća želja za putovanjima u slučaju Milenijalaca će dovesti do značajnijih migracija kada je u pitanju rad.
Digitalna revolucija i tranzicija na Industriju 4.0 je već uveliko u toku i sučeljava se sa ostalim globalnim trendovima. Jedna od glavnih karakteristika ove revolucije je što za razliku od poljoprivredne ili industrijske revolucije nije vezana za jedno mesto, jednu lokaciju. Četvrta industrijska revolucija se dešava u celom svetu istovremeno. Ekonomije u razvoju preskaču određene stepene razvitka i imaju pristup istovetnoj tehnologiji koja je dostupna industrijalizovanim državama.
Digitalna revolucija i razvijena transportna mreža omogućava svima da postanu proizvođači i/ili pružaoci usluga gde god se nalazili u svetu. Takođe, oni imaju pristup klijentima širom sveta.
Kada su u pitanju istraživanje i inovacije, zahvaljujući tehnologiji, mali posvećeni timovi imaju iste mogućnosti, možda čak i bolje nego najveće svetske korporacije.
Milenijalci koji su rođeni u informatičkom dobu, a koji pristižu na tržište rada će samo ubrzati tranziciju.
Nekada smatrane naučnom fantastikom tehnologije poput veštačke inteligencije, blokčejna, dronova, robota, virtualne realnosti i 3D štampe su već dovoljno zrele i primenjene širom sveta. Ove tehnologije će biti podržane sa IoT koji će omogućiti prikupljanje podataka sa milijardi senzora u realnom vremenu.